Популарни постови

субота, 18. децембар 2010.

Graffiti protiv nasilja

 BLACE - Kancelarija za mlade opštine Blace organizovala je akciju crtanja grafita na teme „Budi muško, ne nasilnik“ i „Budi žensko sa stavom“.

- U cilju promovisanja kulture i aktivnog kulturnog, umetničkog i kreativnog delovanja omladine na teritoriji opštine Blace, Kancelarija za mlade organizovala je misiju tematskog crtanja grafita. Želeli smo da kroz konkretno angažovanje i prethodnu edukaciju motivišemo mlade da svoju energiju i ideje usmere na kreativno i kulturno stvaralaštvo, a ne na socijalno nepoželjna ponašanja - kažu u Kancelariji za mlade.

PRIVEDEN PROFESOR LIKOVNOG ZBOG ISPISIVANJA GRAFITA

 GORNJI MILANOVAC - Profesor likovne kulture u srednjim školama u Gornjem Milanovcu Filip T. (33) priveden je u policiju pošto je prošle noći zatečen, kako ispisuje grafite na spomenik o nastanku grada u centru tog mesta.

Profesor je priveden sa dva bivša učenika Gimnazije Milošem M. (22) i Mihajlom J. (20), pošto su u 01.50 zatečeni kako ispisuju natpis "Privatizovano" na spomeniku koji se nalazi na stazi prema najstarijoj zgradi u gradu Okružnom načelstvu, kaže se u saopštenju.

Kod profesora je pronađen i flomaster sa kojim je ispisivao grafit, a o tom slučaju obavešteno javno tužilaštvo u Čačku.

Prilikom rekonstrukcije zgrade Gimnazije, koja je otvorena prošlog meseca, izgrađen je najmoderniji kabinet za likovnu kulkturu, u kojem radi taj profesor. On predaje likovno i u Tehničkoj i Ekonomskoj školi.

Beograd u grafitima


Akcija “Graffiti Jam”, koju je sproveo šoping mol Delta City, a koja je okupila mlade beogradske umetnike u oslikavanju grafita, dobila je i svoje pobednike.



Učesnici “Graffiti Jama” imali su zadatak da kroz crtež prikažu svoju viziju Beograda, a nekoliko stotina posetilaca Delta Cityja glasalo je za njih. Pobednici su nagrađeni sportskom opremom Hummel. Grafiti će u narednom periodu krasiti hodnike ovog šoping mola.

Zbirka Grafiti slenga

B

Backpiece: Linija koja se iyvodi kada vam ruke ostanu poyadi , koliko sam ja razumeo podrazumeva se rotacija .
Battle: Slično kao i kod HipHopa , skup grafitara da se pokaže ko je bolji u crtanju .
Blackbook: skice i prikazi , nešto kao dnevnik svkoga ko crta graffite .
Biter: Slično kao Faker , ono kao i u hiphop leksikonu , fake je fake...
Blockbuster: Velika slova sa uglovima , uglavnom nestilizovana.
Bombings: Ovde se ne radi o izgledu već o masi i količini spreja koja se baci na neko mesto .
Buffen: Graffiti uz pomoć hemikalije koja je poznatija kao "Buff" .
Burner: Jedna perfekno urađena fotka ili skila ; )
Busten: Ako dolazi murija sta se onda radi , buten .

C

Cans: Doze , količine ili vrsta boje .
Caps: hm...
Character: bilo koji karakter ocrtan ali u komičnom stilu .
Chrome Runner: Jedan bombing napravljen sa nekom Can's kombinacijom
Crews: Isto kao i za hiphop. ekipa ortaka crtača graffita .
Crossen: Prekriživanje svog sopstvenog dela radi dorade.

D

Drips: Kapljice koje nastaju kada se previše pritiska kapica spreja.

F

Fame: Obrada imena izvođača kako bi ono postalo njegov znak .
Faker: Noćni crtač .
Fill In: Ispunjavanje slova bojom .
First Out: Početna linija nekog grafita koja se prva farba.
Flowpen: Debeo marker .

G

Graffiti: Od italijanskog "graffito" = karta za prolaz

H

Hall of Fame: Obično površine koje dodeljuje grad i na kojima se može slobodno crtati.
Highlight: Svetlosni effekti na graffitima.

K

King: Obično talentovan graffiter koji dosta toga može da nacrta .

M

Messages: Kratka vest ili poruka na jednom manjem graffu.
Murals: Kompletno ofarbani yidovi , česta pojava u južnoj americi i severnoj takođe.

P

Piece: Mali format , deo velikog graffita.

R

Rooftop: Graff koji stoji na visokom delu zida ili na dimnjaku : )
Rookie: Početnik sa grafitima.

S

Scratching: Upisivanje imena u staklo , veoma izražena pojava po evropi gde su metroi iznutra skroz izgrebani .
Style: Sopstveno razrađeni graffiti still .

T

Tags: Jednostavan mali tag je uglavnom ime ili poruka.
Throw Ups: Velika forma slova u jednoj ili sve boje , uglavnom nestiliyovana.
Toy: početnik isto kao i rooky
Top to Bottom: znači jedan wagon isprskati od vrha do dna , ovo je prava stvar kad se uradi , stvarno superizgleda , skraćenica 'T2B.

V

VJ:
Vinyl:

W

Wild Style: Abstraktne forme slova.
Whole Train: voz koji je ofarban od početka do kraja .
Writer: Sprayer.

Y

Yard: Železnička ili autobuska stanic , skladište koje je napusteno ili tako nešto...

Grafiti su ilegalna umetnost

Havijer Prou, Francuz, arhitekta-teoretičar, poznatiji kao Blek Le Rat (crni pacov), rodonačelnik je umetničkih grafita u Evropi. Boraveći u Beogradu nesebično je podelio svoje iskustvo s mladim umetnicima, trudeći se da i sam nešto nauči od njih.

Čovek otvorenog srca, umetnik u duši koga ni posle 30 godina bavljenja grafitima nije napustila želja da istražuje i prenosi svoja opažanja stvarajući slike na ulicama širom sveta. Prou objašnjava za „Blic nedelje" koliko je umetnost važna i kakav je bio put borbe da se ona iznese iz galerija i približi ljudima koji nisu deo elite.

Vaši prvi grafiti su bili crni pacovi, što je inače vaš pseudonim. Zašto baš crni pacov?

- Gradovi su jako prljavi i prepuni smeća. Ne znam kako je u Beogradu, ali je Pariz bio preplavljen pacovima. Posmatrao sam njihov život u Parizu i primetio da su u stanju da u čitavom lavirintu kanala ispod grada i unutar metroa pronađu skrovište i put do hrane. Zato sam poželeo da prvi grafiti budu pacovi koje sam crtao po celom gradu. Blek (crni) je naziv heroja italijanskog stripa koji smo tada voleli da čitamo, pa je tako crni pacov bio prvi grafit u Parizu, urađen u stensil tehnici, koji nije imao političku konotaciju. To su bili mali crteži i bilo je lako uz pomoć šablona brzo ih preneti na zid i ostati neprimećen.

Kako ste došli na ideju da se bavite umetničkim grafitima i zašto ste se odlučili baš za grafite?

- Dečija igra me je inspirisala da započnem crtanje grafita. Moj prijatelj Žerar Dima koji je tada radio kao poreski inspektor i ja smo dobili zadatak da radimo na uređenju jednog dečijeg igrališta. To je bio prostor na kome se nalazila napuštena baraka gde su se deca okupljala. Posmatrajući ponašanje dece sa oduševljenjem sam primetio da se na zidovima barake svakodnevno pojavljuju novi crteži. Tada sam shvatio da i sam želim da nacrtam nešto i predložio sam Žeraru da to zajedno učinimo. Nismo znali dobro da crtamo, pa je sve delovalo kao loša ideja, ali sam se dosetio stensila uz pomoć kojih možemo jednostavno da prenesemo crtež na različite površine. Tako smo krenuli da pravimo šablone i kako u to vreme nije bilo kompjutera trebalo nam je i po dve nedelje da nacrtamo i isečemo jedan šablon.

Da li vam je neki grafit poslužio kao inspiracija?

- Imao sam 10 godina kada sam sa roditeljima putovao za Jugoslaviju na odmor. Prolazeći kroz Italiju primetio sam crteže Musolinija po ulicama gradova. Pitao sam se kako su urađeni i otac mi je objasnio da su nacrtani pomoću šablona (stensila). U to vreme su širom sveta postojali samo politički grafiti. Kada sam kao student obilazio Njujork divio sam se šarenolikosti grafita koji su se pojavljivali na ulicama grada, u metroima i na vozovima. Bili su to umetnički radovi koji su ostavili jak utisak na mene. Studirajući, najviše vremena sam provodio na predavanjima i kod kuće čitajući. Nisam imao vremena za druženje i javila mi se strahovita potreba da učinim nešto čime ću skrenuti pažnju na sebe i izazvati interesovanje društva. Tada još nisam znao da će to biti grafiti, samo sam razmišljao, a grafiti su došli kasnije.

Kada ste sa malih crteža prešli na grafite velikih formata?

- Godine 1993. je iz Njujorka u Pariz došao umetnik Ričard Hamblton koji je slikao senke na zidu, prskajući četkom. To su bili veliki crteži, oko dva metra, snažno su delovali. Ostavili su jak utisak na mene. Počeo sam da razmišljam o velikim grafitima.

Kako to da kao teoretičar arhitekture i urbanizma slobodno crtate po fasadama širom sveta ne razmišljajući da li grafiti narušavaju arhitekturu?

- Uglavnom crtam po oronulim fasadama. Grafite je komplikovano raditi, jer je ilegalno svuda u svetu i nije prihvaćeno među ljudima. Kada sam došao u Beograd, na večeri sam upoznao mladića koji me je pitao čime se bavim. Rekao sam da crtam grafite, a on je prokomentarisao: „Dakle, ti si kriminalac". Polako se menjaju stavovi, ali treba da prođe još dosta vremena da bi ljudi shvatili o čemu je reč i prihvatili grafite kao umetnost. U Parizu sam jednom bio uhapšen prilikom crtanja grafita na jednoj oronuloj fasadi. U pitanju je bio crtež žene koja drži dete u rukama. Inspektori u civilu su mi prišli, stavili lisice na ruke i odveli me direktno u stanicu. Suđenje je dugo trajalo i dobio sam kaznu od dva meseca zatvora i 150.000 evra, što sam godinama otplaćivao. Posle toga nekoliko godina nisam radio grafite iz straha. Kasnije sam shvatio da mogu da radim crteže na papiru i lepim plakate po gradu, što sada češće praktikujem.

Kažete da su grafiti u početku za vas bila opasna igra, u kojoj ste kao već odrastao čovek shvatili da su ipak više od toga. Šta vas je navelo da ozbiljnije razmišljate o poruci?

- Kada sam uradio prvi grafit znao sam da činim veliku stvar. Kada radite grafite na ulici možete preneti snažnu poruku koju će videti veliki broj različitih ljudi. Među njima i deca, i zato je važno razmišljati kakvu poruku prenosite. Pre četiri godine sam radio portrete francuske novinarke koja je bila kidnapovana u Iraku. Nakon dve nedelje od ovog događaja svi su zaboravili na nju. Smatrao sam da moram da učinim nešto kako se ovo ne bi zaboravilo. Uradio sam portrete novinarke i postavio ih svuda po ulicama Pariza. Ljudi su reagovali i kada su me videli da lepim plakate prilazili su da mi čestitaju, komentarišući koliko je važno to što radim. Oni koji ne vole umetnost grafita, ovog puta su reagovali drugačije, pa su se i mediji ponovo zainteresovali za slučaj kidnapovane novinarke. Reakcija ljudi je jako bitna i zato mislim da je važno razmišljati o tome kakva se poruka prenosi. Kada sam počeo da crtam grafite, imao sam 30 godina i tada nisam toliko mislio o porukama. Za mlade ljude je normalno da budu buntovnici. Sada razmišljam o tome i ne želim da širim agresivne poruke kao što su psovanje policije ili vlade... Umetnost grafita je po meni demokratizacija umetnosti. Ne idem u galerije da posmatram umetnost, jer je galerijska umetnost za elitu.

Kada ste radili prve grafite, imali ste potrebu da se istaknete u društvu, da li vam je to promenilo život?

- Prošlo je 30 godina od pojave umetničkih grafita, ali mislim da je ova umetnost još na početku. Dvanaest godina nisam zaradio ni evro od svojih grafita, ali sam nastavio da crtam. Za život sam zarađivao radeći kao profesor u srednjoj školi. Kada je početkom devedesetih u Francuskoj nastupila velika kriza, ostao sam bez posla. Bio sam oženjen i, na sreću, moja žena Sibil je radila. Godine 2003. nam se rodio sin, pa sam ja brinuo o detetu i kući i usput crtao grafite, a Sibil je zarađivala. Užasavaju me gužve u velikim gradovima, tako da sada živim u malom selu istočno od Pariza. Dobio sam 1995. godine poziv od jedne dizajnerke koja ima radnje širom sveta da izlažem u njenoj galeriji u Parizu. Godine 2000. su se pojavile grupe mladih umetnika koji su radili grafite širom Pariza. Francuski umetnik Speisinveiders, koji radi mozaike me je spomenuo u medijima kada su ga pitali o umetnicima koji rade grafite. Umetnost stensila je postala važna i u Britaniji i oni su takođe počeli da se raspituju o mojim radovima. Godine 2003. u Londonu sam imao prvu izložbu, a Britanci su izdali dosta knjiga o grafitima i od tada mogu da kažem da živim od stensila.

Koja je vaša poruka mladim umetnicima u Srbiji?

- Da je važno da rade i budu strpljivi i da ne odustaju od svojih ideja. Za svaku od njih postoji trenutak da budu primećene samo je pitanje vremena.

петак, 17. децембар 2010.

Grafiti stekli tretman prave umetnosti

Beogradski crtači grafita, uz podršku kolega iz nekoliko gradova u Srbiji, danas u podne ulepšaće zidove na teniskim terenima Crvene zvezde kod Bogoslovije. Povod je večerašnje predstavljanje filma „Mons is done“, koji govori o crtačkoj karijeri jednog domaćeg grafitera. Film je sa uspehom prikazan u zemljama u okruženju, a priča o Monsu je dospela i na portale i specijalizovane magazine u Italiji, Nemačkoj i Holandiji. Crtači grafita su ne tako davno važili za vandale, ali strit art i u Beogradu polako dobija mesto koje zaslužuje.

Za popularizaciju grafita zaslužni crtači ..

 Beogradska premijera filma „Mons is done“ zakazana je za večeras u 21.30 sati na „Povetarcu“, a nakon toga, u duhu strit art kulture, sledi i žurka na kojoj će nastupiti DJ Timbe (Bad Copy) i DJ BKO, koji je radio muziku za film.


- Mons je crtač iz Zaječara, koji je svoju trogodišnju crtačku karijeru završio 2009. godine. Bio je aktivan u srednjoškolskim danima, a posle mature odlučio je da se više ne potpisuje tako. Nakon velikog broja grafita, učešća na džemovima i turnejama širom Balkana, kraj njegove karijere je ovaj film. U njemu nema dijaloga ni uloga, samo jedan crtač, dobra energija i njegovi prijatelji koji snimaju svaki njegov rad - kaže Nenad Ivanović iz „KZS produkcije“ koja je uradila film.


Važna je i priča: Rad na kružnom toku kod Bogoslovije

 Iako Mons nije imao nameru da snimke pretoči u film, ipak se našao na bioskopskim platnima.


- Film je prikazan do sada u Makedoniji, Republici Srpskoj, Hrvatskoj i Sloveniji. U svim mestima gde je rađena promocija, organizovali smo i grafiti sešn i crtali smo sa najboljim grafiterima. Zadovoljni smo i reakcijama i komentarima, pozitivne kritike dobili smo i od mlađih i od starijih grafitera, ali i od ljudi koji nikada sprej nisu uzeli u ruke, ali su prosto prepoznali dobru priču - kaže Ivanović.

Rad u „tri dimenzije“ u Zemunu (Demon)
Pančevački most: Wunste
U poslednjih nekoliko godina, situacija se drastično promenila, pa i grafiteri počinju da budu tretirani kao umetnici. Sa beogradskih fasada neretko nas gledaju ozbiljna dela, neka od njih rađena su i kao 3D slike, a pojedini crtači više nego vešto uradili su i portrete poznatih ličnosti kao što su Dušan Vujošević, Dušan Ivković, Al Kapone, Fanđo... Većina, što zbog imidža, što iz bojazni od prijava, i dalje radije koristi samo pseudonime. U Beogradu je ove godine održano i veliko internacionalno grafiti takmičenje „Meeting of styles“, gde su domaći grafiteri crtali rame uz rame sa svetski poznatim crtačima, čiji radovi krase svetske metropole.